2018-12-01 11:55:48

Projekt "POSJET UČENIKA OSMIH RAZREDA VUKOVARU"

Ove srijede i četvrtka učenici 8.a, 8.b i 8.c razreda uspješno su realizirali dvodnevnu terensku nastavu u Vukovar. Razgledali smo niz memorijalnih lokacija, ponovili povijesnu građu koju smo učili u školi i naučili puno novih činjenica o Domovinskom ratu i žrtvi grada Vukovara.

Bilo je poučno, ali nadasve vrlo emotivno i dojmljivo.

GALERIJA

Na put smo krenuli u srijedu u jutarnjim satima . Pred školom nas je pokupio autobus koji je stigao iz Ivanca sa šest štićenika Centra za odgoj i obrazovanje pri odgojnom domu Pahinsko. Naši su učenici u autobus unijeli 9 kutija prikupljene humanitarne pomoći za socijalnu samoposlugu u Vukovaru.

Već nakon prvog odmora na benzinskoj crpki u Slatini nailazimo na problem: autobus ne pali. U autobusu bez grijanja dva sata čekamo da električari poprave kvar, ali ne uspijevaju. Dolazi novi autobus s vozačem koji očito nije oduševljen novom neplaniranom relacijom i putnicima. Slijedi prekrcaj putnika i prtljage. U Vukovar stižemo sa zakašnjenjem od jednog sata. Najprije isporučujemo donaciju socijalnoj samoposluzi, nakon čega ulazimo u prostor Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar. Ovdje nas čeka njihov predstavnik s kojim sve uspješno dogovaramo i provodimo. Slijedi ručak u restoranu Istra. Nakon ručka odlazimo u toplu i ugodnu konferencijsku dvoranu  hostela Dubrovnik gdje prisustvujemo predavanju „Bitka za Vukovar“. Prvo predavanje „Domovinski rat“ smo propustili zbog kašnjenja. Nakon predavanja smještavamo se u sobe hostela – 47 učenike u svega tri sobe. Naime, hostel je zapravo preuređena vojarna. Učenici u dogovoru s pratiteljima odlučuju da ipak ne idemo u planirani samostalni razgled grada jer je vani hladno, a i još su premrzli od  puta. Učenici  predvečerje provode u međusobnom  druženju.Nakon večere odlazimo na disco – večer na brod na Dunavu. Učenici se uz ples i pjesmu lijepo zabavljaju.

Sljedećeg jutra odmah nakon doručka ulazimo u autobus gdje nas već čeka naš vodič Kristijan s kojim krećemo u razgledavanje  memorijalnih lokacija.

Najprije posjećujemo crkvu sv. Filipa i Jakova gdje se kroz kratak film upoznajemo sa životom ljudi i ulogom crkve u ratnom Vukovaru.

Odlazimo put vukovarske bolnice gdje u podrumu razgledavamo ratnu bolnicu. Učenike je naročito dojmio filmski zapis autentičnih snimaka ranjenika, njihovih rana ili operacija.

Nakon toga odlazimo na Memorijalno groblje žrtvama iz Domovinskog rata gdje se uz još svježe cvijeće i vijence položene unatrag desetak dana zajedno fotografiramo.

Krećemo put Ovčare, razgledavamo Spomen dom Ovčaru i odlazimo na  mjesto masovne grobnice. Ovdje svi zajedno molimo Oče naš za pokoj vječni svih duša koje su mučki pogubljene na ovome mjestu. Vodič nam priča dirljivu priču o životnom putu čovjeka kojemu moramo zahvaliti što je grobnica otkrivena.

Nastavljamo vožnju Trpinjskom cestom. Vodič iznosi istinite  sudbine svojih sugrađana i prijatelja koji su se uspjeli spasiti iz neprijateljskih logora ili pak se uspjeli izvući iz okupiranog Vukovara kroz minirana polja kukuruza odnosno kroz Put spasa. Stižemo u Borovo naselje te u tvornički kompleks Borovo koji je u predratno vrijeme bio najveća tvornica gume i obuće i  hranio velik dio vukovarskih obitelji. Danas radi samo jedan njezin pogon u obnovljenoj zgradi, a vlasnik je država. Većina tvorničkih zgrada tog kompleksa ostala je neobnovljena. Od zgrade koja je Vukovarcima služila kao sklonište i još jedna bolnica ostali su samo ostaci nosivih greda koje strše iz betonske rupe ispunjene vodom.

Zatim posjećujemo  Spomen  dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti gdje  na spomeniku Blagi Zadri palimo svijeću u znak naše zahvale svim braniteljima Domovinskog rata.

Vraćamo se u Memorijalni centar gdje smo bili smješeteni i tamo  razgledavamo njegove izložbene prostore: naoružanje, logore i drugo.

Slijedi ručak nakon kojeg se ukrcavamo u autobus i krećemo u Ružičkinu kuću gdje se održava „Škola mira“. Nakon predavanja o miru slijedio je kviz znanja u kojemu je sudjelovalo šest škola. Našu su školu predstavljali Ena Kosec i Emanuel Balentović koji su zauzeli 4. mjesto. Nije da sada opravdavamo to 4. mjesto, ali činjenica je da nisu slušali predavanje o domovinskom ratu, a bilo je nekoliko pitanja o detaljima iz tog vremena.

Nakon kviza ukrcavamo se u autobus i krećemo kućama. U Slatini se ponovno ukrcavamo u naš  prvotni i sada popravljeni autobus. U Trnovec stižemo oko 21 sat – umorni, ali puni dojmova.

Zahvaljujemo organizatorima i provoditeljima čitavog Projekta koji su bili vrlo susretljivi, profesionalni i dobro organizirani. Svoje pozitivne dojmove već smo iz autobusa proslijedili organizatorima.

Projekt zaslužuje svaku pohvalu: vrlo je dobro organiziran, a što je najvažnije za naše je učenike iznimno poučan i dojmljiv.

Nakon ovako dojmljive nastave želimo samo reći:

Hvala svim braniteljima i  vječna slava svim žrtvama Domovinskog rata.

Neka se nigdje i nikada ne ponovi ovakva tragedija.

 

 


Osnovna škola Trnovec