Osnovna škola Trnovec

Kampanja za zaustavljanje seksualnog nasilja nad djecom

Dostupni podaci govore da je oko 1 od 5 djece u Europi žrtva nekog oblika spolnog nasilja.

Procjenjuje se da je u 70 do 85% slučajeva počinitelj netko koga žrtva pozna. Spolno nasilje može imati mnoge oblike: incest i seksualno zlostavljanje, pornografija, prostitucija, trgovina ljudima, podmićivanje,  spolno zlostavljanje od strane vršnjaka. Djeca žrtve spolnog nasilja pate ne samo zbog nedopustive povrede svog fizičkog integriteta. Ugroženo je njihovo mentalno zdravlje i razoreno povjerenje u odrasle. Žrtve često traže utočište u tišini jer osjećaju sram, krivnju i strah.

Neka djeca žrtve su tako mala da nemaju pojma što im se događa,  djeca vrlo često ne znaju kako i gdje potražiti pomoć. Posljedice spolnog nasilja mogu ih pratiti i kao odrasle osobe – u osobnim iskazima često svoj život opisuju kao živjeti izvan sebe u skivenoj tuzi i boli. Većina zlostavljane djeca poznaje svoje zlostavljače.

Počinitelji su u iz obiteljskog ili društvenog kruga: rođaci, obiteljski prijatelji ili oni koji se brinu o djeci. Iako je teško dobiti točne podatke koji pokazuju opseg problema, broj sudskih slučajeva koji se odnose na spolno zlostavljanje djece počinjeno institucijama za brigu o djeci stalno raste.

Nijedna institucija nije imuna. Institucije u kojima nema odgovarajućih mjera prevencije, zaštite i praćenja idealno su "lovište" za one koji vrebaju djecu, koji također izdvojaju mlade s invaliditetom zbog njihove posebne ranjivosti. Nažalost, mučenje za dijete žrtvu ne prestaje uvijek kad zlostavljanje izađe na vidjelo. Prečesto su djeca žrtve rupa u zakonu ali i loše koordiniranih ili neadekvano obučenih sudaca, socijalnih i zdravstvenih djelatnika. Kažnjavanje počinitelja ne znači uvijek i da je pravda zadovoljena. U slučajevima gdje, primjerice, slike zlostavljanja nisu brzo uklonjene s Interneta proces oporavka djeteta koje je bilo zlostavljano može biti ozbiljno ugrožen. Djeca žrtve spolnog nasilja imaju pravo na odgovarajuće psihološko i medicinsko liječenje. Počinitelji spolnog nasilja nisu samo odrasli. I sama djeca mogu pokazivati spolno štetno ponašanje.  

Konvencija Vijeća Europe za borbu protiv svih oblika seksualnog nasilja
Konvencija Vijeća Europe o zaštiti djece od spolnog iskorištavanja i zlostavljanja ("Lanzarote konvencija"), koja je stupila na snagu 1. srpnja 2010., predstavlja značajan napredak u prevenciji spolnog nasilja, zaštiti djece i borbi protiv nekažnjavanja. S uporištem u Konvenciji UN o pravima djeteta, Lanzarote konvencija predstavlja prvi međunarodni instrument koji spolno zlostavljanje djece tretira kao zločin, bez obzira gdje i tko ga je počinio - u kući, u institucijama koje skrbe za djecu, putem mreže organiziranog kriminala ili putem interneta.

Konvencija naglašava važnost prikupljanja podataka i spolnog obrazovanja, te poziva da se uspostave službe koje će omogućiti djeci prijavljivanje zlostavljanja. Njome je propisano da sudski postupak mora biti prilagođen djeci, uzimajući u potpunosti u obzir traumu zlostavljanja i potrebu za očuvanjem sigurnosti, privatnosti, identiteta i ugleda žrtve.

Smjernice za roditelje - pravilo donjeg rublja

Podučite svoje dijete Pravilu donjeg rublja.

Otprilike jedno od petero djece postaje žrtvom seksualnog nasilja, uključujući seksualno zlostavljanje.

Vi možete pomoći da se to ne dogodi Vašem djetetu.

Podučite svoje dijete Pravilu donjeg rublja.

Pravilo donjeg rublja

Kako glasi Pravilo donjeg rublja? Jednostavno: netko drugi ne bi smio dodirivati dijete po dijelovima tijela koji su obično pokriveni donjim rubljem, niti ono smije dirati druge u tim područjima.

Pravilo također pomaže objasniti djeci da njihovo tijelo pripada njima, da postoje dobre i loše tajne, kao i dobri i loši dodiri.

Kako podučiti Pravilo donjeg rublja?

Pravilo donjeg rublja je osmišljeno kako bi pomoglo roditeljima i odgajateljima započeti razgovor s djecom. Ono može biti vrlo praktično rješenje za sprečavanje seksualnog zlostavljanja.

Pravilo donjeg rublja sadrži pet važnih vidova.

1. Tvoje tijelo je tvoje vlastito

Djecu treba podučiti da njihovo tijelo pripada njima te da ih nitko ne smije dodirivati bez njihovog dopuštenja. Otvorena i izravna komunikacija o seksualnosti i "intimnim dijelovima tijela" već u ranoj dobi, uz korištenje ispravnih naziva za genitalije i druge dijelove tijela pomoći će djeci razumjeti što nije dopušteno. Djeca imaju pravo odbiti poljubac ili dodir, čak i od osobe koju vole. Djecu bi trebalo podučiti kako bez odlaganja i odlučno reći "ne" neprimjerenom tjelesnom kontaktu, kako izići iz nesigurnih situacija i prijaviti događaj odrasloj osobi u koju imaju povjerenja. Važno je naglasiti da bi trebali ustrajati dok ih netko ozbiljno ne shvati.

2. Dobar dodir - loš dodir

Djeca ne razlikuju uvijek primjereno i neprimjereno dodirivanje. Recite djeci da nije u redu ako netko gleda ili dodiruje njihove intimne dijelove tijela ili od njih traži da gledaju ili dodiruju intimne dijelove tijela nekog drugog. Pravilo donjeg rublja im pomaže prepoznati očitu granicu koju je lako zapamtiti: donje rublje. Ono također pomaže odraslima započeti razgovor s djecom. Ako djeca nisu sigurna je li ponašanje neke osobe prihvatljivo, uvjerite se da će znati zatražiti pomoć od odrasle osobe u koju imaju povjerenja.

 Roditelji mogu objasniti da će neke odrasle osobe (kao što su odgajatelji, roditelji ili liječnici) možda morati dodirnuti djecu, ali djecu treba poticati da kažu "ne" ako se u nekoj situaciji osjećaju nelagodno.

3. Dobre tajne - loše tajne

Tajnovitost je glavna taktika seksualnih zlostavljača. Zato je važno podučiti djecu razlici između dobrih i loših tajni te stvoriti ozračje povjerenja. Svaka tajna zbog koje se osjećaju tjeskobno, nelagodno, uplašeno ili  tužno nije dobra i ne smije se čuvati - treba je povjeriti odrasloj osobi od povjerenja (roditelju, učitelju, policajcu, liječniku).

4. Prevencija i zaštita odgovornost su odrasle osobe

Kada su djeca zlostavljana, ona osjećaju sram, krivnju i strah. Odrasle osobe trebale bi spriječiti stvaranje tabua vezanih uz seksualnost i pobrinuti se da njihova djeca znaju kome se obratiti ako su zabrinuta, tjeskobna ili tužna. Djeca mogu osjetiti da nešto nije u redu.  Odrasli trebaju biti pozorni i prijemljivi za njihove osjećaje i ponašanje. Postoje mnogi razlozi zbog kojih dijete odbija kontakt s drugom odraslom osobom ili drugim djetetom i to treba poštivati. Djeca trebaju uvijek osjećati da mogu razgovarati sa svojim roditeljima o ovom pitanju.

5. Drugi korisni savjeti uz Pravilo donjeg rublja

Prijavljivanje i otkrivanje

Djecu treba uputiti da postoje odrasle osobe koje mogu biti dio njihove zaštitne mreže. Treba ih poticati da odaberu odrasle osobe kojima vjeruju, koje su im na raspolaganju i koje su  ih spremne saslušati i pomoći im. Samo jedan član te mreže zaštite trebao bi živjeti s djetetom, ostali bi trebali živjeti izvan neposrednog kruga obitelji. Djeca trebaju znati kako potražiti pomoć unutar mreže povjerenja.

Poznati počinitelji

U većini slučajeva počinitelj je netko koga dijete poznaje. Malenoj djeci je osobito teško shvatiti da ih može zlostavljati netko koga oni poznaju. Imajte na umu proces pripreme koji zlostavljači koriste kako bi pridobili povjerenje djece. Redovito informiranje roditelja o osobi koja im daruje poklone, traži da čuvaju tajnu i pokušava provesti vrijeme nasamo  s djetetom mora se postaviti kao kućno pravilo.

Nepoznati počinitelji

U nekim slučajevima počinitelj je stranac. Podučite svoje dijete jednostavnim pravilima o kontaktima sa strancima: nikad ne ulazite u automobil sa strancem, nikada ne prihvaćajte darove ili pozive od stranca.

Pomoć

Djeca trebaju znati da postoje stručnjaci koji mogu biti od osobite pomoći (nastavnici, socijalni radnici, pravobranitelji, liječnici, školski psiholog, policija) te da postoje telefonske linije za pomoć koje djeca mogu nazvati i potražiti savjet.

Zašto Pravilo donjeg rublja?

Otprilike jedno od petero djece postaje žrtvom nekog oblika seksualnog zlostavljanja i nasilja. Ono se događa djeci neovisno o spolu, dobi, boji kože, društvenom položaju ili vjeri. Počinitelj je često netko koga dijete poznaje i kome vjeruje. Počinitelj može biti i drugo dijete.

Vi možete pomoći spriječiti da se to dogodi Vašem djetetu.

Dobra komunikacija s djecom je ključna. Ona podrazumijeva otvorenost, odlučnost, izravnost i prijateljsko ozračje lišeno straha.

Pravilo donjeg rublja Vam u tome može pomoći.

Dijete nikada nije premalo da bi naučilo Pravilo donjeg rublja jer do zlostavljanja može doći u svakoj životnoj dobi.

Ako Vam je nelagodno razgovarati o ovoj temi s Vašim djetetom, sjetite se da je vjerojatno to teže Vama kao odrasloj osobi nego samom djetetu.

Što učiniti ako sumnjate na zlostavljanje?

Ako sumnjate da je Vaše dijete zlostavljano, vrlo je važno da se ne naljutite na dijete. Ne dopustite da se Vaše dijete osjeća kao da je ono učinilo nešto pogrešno.

Ne ispitujte dijete. Možete pitati što se dogodilo, kada i s kim, ali nemojte pitati zašto se to dogodilo.

Ne pokazujte uzrujanost pred djetetom. Djeca se vrlo lako mogu početi osjećati krivima i zadržati informacije za sebe.

Pokušajte ne donositi preuranjene zaključke na temelju nedovoljnih ili nejasnih informacija. Uvjerite dijete da ćete učiniti nešto po tom pitanju i kontaktirajte nekog tko može pomoći - psihologa, stručnjaka za odgoj djece, liječnika, socijalnog radnika ili policiju.

Za priloženi video slijedite link.

Smjernice za djecu - pravilo donjeg rublja

1. Tvoje tijelo je tvoje vlastito

Tvoje tijelo pripada samo tebi i nitko te ne smije dodirivati bez tvojeg dopuštenja.   Imaš pravo odbiti poljubac ili dodir, čak i od osobe koju voliš.

Smiješ odlučno reći "ne" ako te netko želi dodirivati na način na koji to ne želiš i prijaviti događaj odrasloj osobi u koju imaš povjerenja. 

2. Dobar dodir - loš dodir

Nije u redu ako netko gleda ili dodiruje tvoje intimne dijelove tijela ili  traži od tebe da gledaš ili dodiruješ intimne dijelove tijela nekog drugog.

 Pravilo donjeg rublja ti pomaže prepoznati očitu granicu koju je lako zapamtiti: donje rublje. Jednostavno: netko drugi ne bi te smio dodirivati po dijelovima tijela koji su obično pokriveni donjim rubljem, niti ti smiješ dirati druge u tim područjima.

 Neke odrasle osobe (kao što su odgajatelji, roditelji ili liječnici) možda će te morati dodirnuti, ali trebaš reći "ne" ako se u određenoj situaciji osjećaš nelagodno.

3. Dobre tajne - loše tajne

Trebaš znati da postoji razlika između dobrih i loših tajni.

Ako ti netko radi nešto loše i kaže ti da nikome ne govoriš o tome, ne slušaj ga.

Svaka tajna zbog koje se osjećaš tjeskobno, nelagodno, uplašeno ili  tužno nije dobra i ne smiješ je čuvati - trebaš je povjeriti odrasloj osobi od povjerenja (roditelju, učitelju, policajcu, liječniku).  

4. Drugi korisni savjeti

 Odaberi odrasle osobe kojima vjeruješ, koje su ti na raspolaganju i koje su te spremne saslušati i pomoći ti.  Njima prijavi ako ti se nešto ružno događa.

Poznati počinitelji

U većini slučajeva onaj koji zlostavlja dijete je netko koga dijete poznaje. 

Uvijek reci roditeljima ako ti neka osoba daruje poklone, traži da čuvaš tajnu ili  pokušava provesti vrijeme nasamo s tobom.

Nepoznati počinitelji

U nekim slučajevima počinitelj je stranac.

Nikad ne ulazi u automobil sa strancem, nikada ne prihvaćaj darove ili pozive od stranca.

Pomoć

Postoje stručnjaci koji ti mogu biti od pomoći (učitelji, školski pedagog, socijalni radnici, pravobranitelji, liječnici, policija) te da postoje telefonske linije za pomoć koje možeš nazvati i potražiti savjet.

Otvoreni telefon Društvo naša djeca
9191

Radnim danom od 14 do 16 sati